HHO CELL

Kako se snaći u bezbrojnim konstrukcijama HHO generatora?

Moglo bi se reći da je svaki graditelj napravio svoju jedinstvenu konstrukcijuHHO generatora, ali ma kako raznolike bile, svode se na nekoliko osnovnih tipova.

Prva podjela, koju možemo napraviti, je prema postupku razbijanja molekula vode. Tako razlikujemo elektrolizere koji koriste postupak elektrolize irezonatore koji koriste rezonantne vibracije.

Elektrolizeri su relativno jednostavni uređaji koji koriste grubu silu elektrolize i čija efikasnost je uvijek ispod one koju je zadao Faraday, a to je 2,16 W za proizvodnju jedne litre HHO plina u sat vremena na sobnoj temperaturi. Dobri elektrolizeri dostižu efikasnost i do 96% Faradayevih izračuna.

Rezonatori su puno složeniji uređaji koji dostižu efikasnost i do 900% u odnosu na Faradayeve izračune. Njihova konstrukcija je vrlo osjetljiva i zahtjevna i funkcioniraju samo uz složene elektroničke sklopove pomoću kojih iskorištavajuenergiju nultog polja. Upravo zbog toga i jesu desetak puta efikasniji od elektrolizera.

Ako želite napraviti auto na vodu, onda se svakako pozabavite rezonatorima, a ako vas zadovoljava booster, onda je elektrolizer vaš najbolji izbor.

Drugu podjelu možemo napraviti prema konstrukcijskim detaljima.

Žičane spirale su se najprije pojavile kao prijedlog za samogradnju. Radi se o dva namotaja žice od nehrđajućeg čelika koji su međusobno izolirani i uronjeni u otopinu sode bikarbone u vodi. Jedna spirala spojena je na + pol baterije, a druga na -. Sve skupa, smješteno je u staklenku od kiselih krastavaca.

Iznenađujuće je to što neki i danas propagiraju ove nesigurne i neefikasne uređaje čija iskoristivost ne prelazi 10%. Ostatak energije pretvara se u toplinu i štetno zagrijavanje elektrolita. Ne preporučujem ih nikome, a spominjem ih samo iz povijesnih razloga.

Paralelne ploče su bile slijedeći iskorak u samogradnji. Radi se o naizmjenično postavljenim anodama (+) i katodama (-) koje su uronjene u elektrolit. Sve anode su međusobno spojene, kao i sve katode (paralelna veza). Napon između svake anode i katode je13,8V što, također, daje efikasnost od svega 10%.

Konstruktori su se vodili idejom da će veća ukupna površina ploča dati veću proizvodnju HHO plina, što se pokazalo kao sasvim pogrešna pretpostavka.

Rezultat je bio velika potrošnja energije uz jako zagrijavanje i veliku proizvodnju vodene pare. Izbjegavajte ovakve uređaje, jer se i danas prodaju pod 'bombastičnim' nazivima. Na slikama vidite dvije tipične varijante.

Koncentrične cijevi su prva konstrukcija u kojoj su se pojavile takozvane 'neutralne' elektrode. Na žalost, sve su elektrode bile uronjene u elektrolit tako da je struja lako zaobilazila neutralne cijevi i stvarala toplinske gubitke.

Danas se proizvode cijevni generatori kod kojih je osigurano dobro brtvljenje između elektroda, a neki od njih dostižu preko 90% efikasnosti. Na lijevoj slici je prikazan cijevni generator kakvog trebate izbjegavati, a na desnoj slici je kvalitetna izvedba generatora s hermetički odvojenim parovima elektroda.

Pločasti serijski generatori pojavljivali su se u raznim izvedbama. Radi se o pločastim elektrodama koje su spojene serijski tako da svaki par (anoda-katoda) preuzima dio napona (oko 2V) od 13.8 V. Kod ovakve izvedbe najvažnije je da između parova nema slobodnog protoka struje kroz elektrolit.

Na prvoj slici vidite serijski povezane elektrode koje su uronjene u elektrolit. Obzirom da je između prve i zadnje ploče najveći napon, struja zaobilazi ostale ploče i veliki dio energije troši se na štetno pregrijavanje.

Na drugoj slici parovi elektroda su hermetički odvojeni, tako da sva struja prolazi kroz ploče. Na taj način postiže se vrlo visoka efikasnost elektrolize (preko 90%).

Treća slika je posebno zanimljiva, jer prikazuje isti broj i površinu elektroda u znatno manjem prostoru. Slika je uvećana da biste bolje vidjeli kako ista ploča služi kao katoda s jedne strane i kao anoda s druge strane. Istovremeno, elektrode služe za hermetičko odvajanje elektrolita.

Bob Boyce je, na ovaj način, konstruirao HHO generator od 101 ploče koji je radio na napon od gotovo 200 V. Kasnije je, na istoj konstrukciji, uz dodatak impulsne elektronike napravio rezonator koji je 600% do 1000% efikasniji od Faradaya.

Četvrta slika prikazuje izvedbu HHO generatora koja se, u raznim varijantama, danas najviše koristi. Riječ je o takozvanim suhim generatorima koji se pogrešno nazivaju suhim ćelijama (HHO dry cell). Ovo ne treba miješati sa 'pravim' suhim ćelijama koje rade na potpuno drugom principu.

Pridjev 'suhi' dobili su zato što se ne uranjaju u elektrolit, nego se elektrolit dozira u generator. Elektrode su međusobno razdvojene pomoću gumenih ili silikonskih brtvi, a kroz rupe ne elektrodama poravnava se razina elektrolita i odvodi se HHO plin.

Odmah je vidljivo da ovakva izvedba zahtijeva poseban spremnik za elektrolit. To i nije tako loše, jer se spremnik koristi i kao separator u kome se plin odvaja od ostataka elektrolita. Još jedna prednost ovakve izvedbe je da je puno lakše pronaći mjesto u prostoru motora za dva manja uređaja, nego za jedan veliki.

Nikada ne ugrađujte HHO generator izvan prostora motora, a pogotovo NE u putničku kabinu.

Na slici lijevo vidi se jedna od mnogobrojnih izvedbi suhog HHO generatora. Iako su malih dimenzija ovi generatori su vrlo efikasni i bez problema proizvode jednu litru na sat uz struju od desetak ampera. To je sasvim dovoljno za booster motora ispod 2000 ccm.

Za veće motore, dovoljno je pustiti više struje (veća koncentracija elektrolita) ili paralelno dodati još jedan komplet elektroda.