Elektroliza vode

Temelje elekrolize vode postavio je poznati britanski znanstvenik Michael Faraday još u 19. stoljeću. Bilo je to najopsežnije istraživanje elektrolize koje je ikada napravljeno i koje je matematički potpuno potkrepljeno.
Svatko tko želi napraviti svoj HHO generator ili auto na vodu ili se na bilo koji drugi način želi baviti elektrolizom, treba dobro proučiti radove ovog znanstvenika. Uštedjet će si puno vremena i truda. Nažalost, prvi graditelji HHO generatora u kućnoj radinosti, nisu znali detalje Faradayevih istraživanja pa su konstruirali naprave koje su proizvodile više vodene pare nego HHO smjese.

U čemu su tako strašno pogriješili?

Osnovna pogreška je ta što su na svoje elektrode priključili preveliki napon. Da su čitali Faradayeve preporuke, ne bi elektrode spajali na 12 V (točnije 13,8 V) kad je, za elektrolizu, dovoljan napon od samo 1,24 V.
Ostatak napona ne sudjeluje u razbijanju molekula vode na vodik i kisik, nego samo tjera struju kroz elektrolit i dovodi do njegova pregrijavanja. Topliji elektrolit ima manji električni otpor što dovodi do povećanja struje i još jačeg zagrijavanja, sve dok se sav elekrolit ne pretvori u vodenu paru i nestane.
Moguće je da se, prije toga, zbog prevelike struje, rastopi izolacija na vodićima i izazove požar u motoru.
Dakle, ovakvom konstrukcijom generatora svega 10% energije se koristi na elektrolizu vode, a sve ostalo se baca u obliku štetne topline. Kako to spriječiti? Jednostavno. Treba više generatora ili ćelija spojiti u seriju i tako ravnomjerno rasporediti napon iz akumulatora.

Koji je to napon? U stanju mirovanja olovni akumulatori imaju napon od 12 V, ali za vrijeme vožnje, napon se penje na 13,8 V koliko daje alterantor kako bi uopće došlo do punjenja akumulatora. Dakle, trebamo računati s naponom od 13,8 V.

Ako 13,8 V podijelimo sa 1,24 V dobijemo da treba 11 ćelija spojiti u seriju kako bi se dobila maksimalna iskoristivost. U praksi to nije tako, jer se za elektrode najčešće koristi nehrđajući čelik SS 316L koji ima veliki električni otpor i stvara značajan pad napona.
Zbog toga se izrađuju HHO generatori koji se sastoje od 6 ili 7 ćelija. Generatori sa 7 ćelija su efikasniji, ali im treba puno više vremena da se zagriju i daju najveću proizvodnju HHO plina. Zbog toga su pogodni za duge relacije. Ako vaše vožnje ne traju duže od 2 sata, onda vam treba HHO generator sa 6 ćelija.

Elektrode i elektrolit

Već sam spomenuo da se za elektrode koristi nehrđajući čelik. Moguće je koristiti SS 304, ali se preporučuje korištenje SS 316L, jer daje najbolje rezultate.
Nažalost, otkriveno je da se prilikom elektrolize, iz nehrđajućeg čelika, izdvaja heksavalentni krom koji je vrlo otrovan i štetan za okoliš. Osim toga, stvara se dosta hrđe koja se taloži u generatoru i zahtijeva redovno čišćenje. Zbog svega toga, troše se elektrode i s vremenom ih treba mijenjati.

Ovo se može vrlo lako izbjeći kondicioniranjem elektroda u generatorima s takozvanim suhim ćelijama. Postupak čišćenja i kondicioniranja elektorda traje nekoliko dana i provodi se isključivo u natrijevoj lužini. Nakon toga, generator neće proizvodi heksavalentni krom niti će se elektrode trošiti.

Najnovija generacija HHO generatora izrađuje se od plemenitih metala kao što su titan i nikal. Zbog velikog električnog otpora, anoda titana mora se obložiti mješavinom metalnih oksida plemenitih metala kao što su iridij i rodenij. Sve to značajno poskupljuje uređaj, ali zato daje puno kvalitetniji hho plin i praktično nepoderivi generator.

Bez elektrolita nema struje

Elektrode smo upoznali, a sada nekoliko riječi o elektrolitu. Elektrolit je mješavina destilirane vode i katalizatora koji povećava električnu vodljivost vode. Veća koncentracija katalizatora znači jaču struju. Drugim riječima, gustoćom elektrolita možete regulirati struju u HHO generatoru.
Još uvijek ćete pronaći da se kao katalizator može koristiti soda bikarbona. To je točno, ali nije preporučljivo. Soda bikarbona je jestiva, ali prilikom elektrolize otpušta vrlo otrovne plinove. Osim toga, pomaže stvaranju taloga i bržem trošenju elektroda.

Uz elektrode od nehrđajućeg čelika (SS 316L) kao katalizator preporučuju se natrijeva lužina NaOH ili kalijeva lužina KOH u koncentracijama do najviše 30%. Ovo su vrlo agresivne kemikalije i potreban je poseban oprez prilikom rukovanja. Na sreću, elektrolit treba samo jedanput nasuti u spremnik. Kasnije dolijevate samo destiliranu vodu. Obje lužine su agresivne prema aluminijskim dijelovima motora i zato treba imati dobar sustav pročišćavanja HHO smjese kako ostaci lužine ne bi došli do motora.

Natrijeva i kalijeva lužina ne smiju se koristiti uz titan elektrode, jer vrlo brzo uništavaju sloj metalnih oksida. Uz ovakve elektrode kao katalizator koristi se natrijev sulfat Na₂SO₄. U prehrambenoj industriji poznat je po oznaci E 513, a služi kao regulator kiselosti, stabilizator boje i učvršćivač. Nije agresivan, ali se ne može koristiti uz inox elektrode, jer stvara veliku količinu taloga željeznog oksida koji može dovesti do pregrijavanja generatora i njegova uništenja.

Sve ostale kemikalije kao što su ocat, alkohol, razne kiseline i soli NE PREPORUČUJEM kao katalizatore, jer sudjeluju u kemijskim reakcijama i stvaraju neugodne popratne tvari i efekte.
Tekstovi preuzeti sa stranice http://www.mojautonavodu.com/hho_booster.html