Auto na vodu

Zamislite da imate auto na vodu. Gdje bi vam bio kraj?

Uvjeren sam da jači proizvođači automobila u svojim sefovima čuvaju gotove projekte motora koji za svoj pogon koriste isključivo vodu. Zbog čvrste sprege s naftnim lobijem još uvijek sve drže u tajnosti i proizvode motore koji svojim ispušnim plinovima zagađuju okoliš.

Cijenu plaćamo mi - obični ljudi, a cijena je vrlo visoka. Ne radi se samo opretjerano visokoj cijeni benzina, dizela i drugih goriva koja pojedincima donosi ogroman profit, a državama puni proračun, nego se radi i o cijeni koju plaćamo kroz zagađeni zrak, zagađenu vodu, zagađena mora i zemlju.

Sve to dovodi do klimatskih promjena s katastrofalnim posljedicama koje smo već počeli osjećati kao ekstrmne vremenske nepogode.

Na žalost, moj auto još uvijek ne ide 100% na vodu, ali zahvaljujući vodi uštedi 40% goriva. Međutim, filipinac Danijel Dingel već godinama se vozi samo na vodu. Prije njega, auto na vodu napravio je amerikanac Stanley Meyer, sve dok ga nisu otrovali u jednom restoranu. Više o tome možete pročitati u člankuAutomobil na vodu nećete voziti.

Izgleda da je moguće preurediti postojeći automobilski motor tako da kao pogonsko gorivo koristi vodu. Naravno, voda se najprije razbija u takozvani HHO plin. To je mješavina molekula vodika i kisika koja je vrlo eksplozivna i može stvoriti snažan potisak u cilindru motora.

Ove stranice su pokušaj da se mi, takozvani mali ljudi, suprotstavimo izrabljivačkoj politici i damo svoj doprinos očuvanju okoliša kroz korištenje jeftinih i obnovljivih izvora energije. Voda je jedan od takvih izvora.

Ljudi u cijelom svijetu izrađuju vlastite HHO generatore i ugrađuju ih u svoje automobile. Mnogi se bave ozbiljnim istraživanjima i nastoje proizvesti što višeHHO smjese uz što manji utrošak električne energije.

Na ovim stranicama želim prikazati njihove uspjehe i pokušaje kako bih potaknuo naše ljude da se aktivno uključe u istraživanja kao i da koriste HHO plin u svojim motorima.

Auto na vodu više nije tako daleka budućnost, kako se nekad činilo.

Hho Booster

Kakvu korist imam od ugradnje HHO boostera u svoj automobil?

Voziti se više, a platiti manje trebao bi biti dovoljan razlog da barem nastavite čitati ovaj članak. Ako vam to nije dovoljno, sjetite se tehničkog pregleda i EKO testa. Da li će vaše vozilo proći ili neće? S ugrađenim HHO boosterom sigurno prolazite EKO test, a spoznaja da vaš ljubimac više ne ispušta otrovne plinove umirit će vašu ekološku savjest.
Sada ću odgovoriti na pitanje iz naslova. HHO booster je jednostavan uređaj koji se ugrađuje u automobil s namjerom da poboljša izgaranje postojećeg goriva u motoru (benzin ili dizel). Uređaj radi na principu elektrolize vode pri čemu se stvara smjesa kisika O₂ i vodika H₂ poznata pod nazivom HHO. Struja za elektrolizu se uzima iz alternatora, odnosno, akumulatora.



Količina proizvedene HHO smjese relativno je mala u odnosu na količinu goriva, ali izuzetno pospješuje potpuno izgaranje benzina ili dizela. Na taj način ostvaruju se uštede goriva od 20 do 60%. Zbog toga se uređaj naziva booster (pojačivač). Ako vas zanima kako dolazi do tako velike uštede, pročitajte članak Kako HHO štedi gorivo?.
Ušteda goriva nije jedina dobrobit od ugradnje HHO boostera ili HHO kita, kako se ponekad naziva.
Zbog potpunog izgaranja goriva, značajno se smanjuje emisija štetnih ispušnih plinova i čestica. Svako vozilo s ugrađenim HHO uređajem bez problema prolazi EKO test na tehničkom pregledu. Meni su pet put ponavljali EKO test, jer su mislili da im je uređaj neispravan, dok su ispitivali mog starog forda dizelaša.
Zbog potpunog izgaranja goriva ne dolazi do stvaranja naslaga čađe i ugljikovih spojeva u cilindru i na klipu motora koji se ispiru u ulje. Iz tog razloga ulje dulje traje, a motor je puno čistiji, mirnije radi i manje se zagrijava.
To, naravno, produljuje vijek trajanja motora.
Ubacivanjem HHO smjese u cilindar dolazi do promjene adijabatske korisnosti motora. Posljedica toga je da se povećava zakretni moment i snaga motora uz manji utrošak goriva.
Zbog svega toga, troškovi održavanja motora se, također, smanjuju.
Ako je to sve tako, može se postaviti pitanje:

Zašto proizvođači automobila ne ugrađuju HHO generatore u serijske automobile?

Najjednostavniji odgovor je obično i najtočniji. U pitanju je novac i zarada. Ne želim se baviti teorijama zavjera, ali sprega automobilske i naftne industrije odavno je dokazana. Dnevne zarade pojedinih kompanija mjere se milijardama dolara. Hoće li se oni odreći te zarade zbog vas ili zbog očuvanja okoliša?
Razvoj HHO tehnologije nosi sa sobom još jednu veliku opasnost za naftnu industriju. Riječ je o tome da se može proizvesti dovoljno efikasan HHO generator koji će dati takvu količinu vodika koja će u potpunosti zamijeniti fosilno gorivo.
Zapravo, takvi uređaji su već izumljeni, ali još uvijek nisu dostupni široj javnosti.
Mnogi misle da je HHO izum modernog doba, ali nije tako. Davne 1918. godine Charles H. Frazer registrirao je patent za 'Hydro-booster'. Australac bugarskog podrijetla Yull Brown 1974. godine prijavio je patent za 'Brown gas'. Po njemu se HHO često naziva 'Brown gas' iako je amerikanac William A. Rhodes 8 godina ranije 1966. patentirao proizvodnju plina na isti način.
Filipinac Danijel Dingel tvrdi da se već tridesetak godina vozi samo na vodu. Prije njega, to isto je tvrdio Stanley Meyer koji je prijavio čitav niz patenata vezanih uz HHO i automobil na vodu. Njega su, nažalost, otrovali kako bi spriječili ozbiljniju proizvodnju auta na vodu.
U svakom slučaju, tehnologija je odavno poznata i dokazana, ali su je uspijevali zadržati u tajnosti sve do pojave masovnog korištenja Interneta. Čak i danas, neki 'ugledni znanstvenici' pokušavaju osporiti učinkovitost HHO boostera. Nije teško pogoditi tko ih za to plaća.
Tekstovi preuzeti sa stranice http://www.mojautonavodu.com/hho_booster.html

Elektroliza vode

Temelje elekrolize vode postavio je poznati britanski znanstvenik Michael Faraday još u 19. stoljeću. Bilo je to najopsežnije istraživanje elektrolize koje je ikada napravljeno i koje je matematički potpuno potkrepljeno.
Svatko tko želi napraviti svoj HHO generator ili auto na vodu ili se na bilo koji drugi način želi baviti elektrolizom, treba dobro proučiti radove ovog znanstvenika. Uštedjet će si puno vremena i truda. Nažalost, prvi graditelji HHO generatora u kućnoj radinosti, nisu znali detalje Faradayevih istraživanja pa su konstruirali naprave koje su proizvodile više vodene pare nego HHO smjese.

U čemu su tako strašno pogriješili?

Osnovna pogreška je ta što su na svoje elektrode priključili preveliki napon. Da su čitali Faradayeve preporuke, ne bi elektrode spajali na 12 V (točnije 13,8 V) kad je, za elektrolizu, dovoljan napon od samo 1,24 V.
Ostatak napona ne sudjeluje u razbijanju molekula vode na vodik i kisik, nego samo tjera struju kroz elektrolit i dovodi do njegova pregrijavanja. Topliji elektrolit ima manji električni otpor što dovodi do povećanja struje i još jačeg zagrijavanja, sve dok se sav elekrolit ne pretvori u vodenu paru i nestane.
Moguće je da se, prije toga, zbog prevelike struje, rastopi izolacija na vodićima i izazove požar u motoru.
Dakle, ovakvom konstrukcijom generatora svega 10% energije se koristi na elektrolizu vode, a sve ostalo se baca u obliku štetne topline. Kako to spriječiti? Jednostavno. Treba više generatora ili ćelija spojiti u seriju i tako ravnomjerno rasporediti napon iz akumulatora.

Koji je to napon? U stanju mirovanja olovni akumulatori imaju napon od 12 V, ali za vrijeme vožnje, napon se penje na 13,8 V koliko daje alterantor kako bi uopće došlo do punjenja akumulatora. Dakle, trebamo računati s naponom od 13,8 V.

Ako 13,8 V podijelimo sa 1,24 V dobijemo da treba 11 ćelija spojiti u seriju kako bi se dobila maksimalna iskoristivost. U praksi to nije tako, jer se za elektrode najčešće koristi nehrđajući čelik SS 316L koji ima veliki električni otpor i stvara značajan pad napona.
Zbog toga se izrađuju HHO generatori koji se sastoje od 6 ili 7 ćelija. Generatori sa 7 ćelija su efikasniji, ali im treba puno više vremena da se zagriju i daju najveću proizvodnju HHO plina. Zbog toga su pogodni za duge relacije. Ako vaše vožnje ne traju duže od 2 sata, onda vam treba HHO generator sa 6 ćelija.

Elektrode i elektrolit

Već sam spomenuo da se za elektrode koristi nehrđajući čelik. Moguće je koristiti SS 304, ali se preporučuje korištenje SS 316L, jer daje najbolje rezultate.
Nažalost, otkriveno je da se prilikom elektrolize, iz nehrđajućeg čelika, izdvaja heksavalentni krom koji je vrlo otrovan i štetan za okoliš. Osim toga, stvara se dosta hrđe koja se taloži u generatoru i zahtijeva redovno čišćenje. Zbog svega toga, troše se elektrode i s vremenom ih treba mijenjati.

Ovo se može vrlo lako izbjeći kondicioniranjem elektroda u generatorima s takozvanim suhim ćelijama. Postupak čišćenja i kondicioniranja elektorda traje nekoliko dana i provodi se isključivo u natrijevoj lužini. Nakon toga, generator neće proizvodi heksavalentni krom niti će se elektrode trošiti.

Najnovija generacija HHO generatora izrađuje se od plemenitih metala kao što su titan i nikal. Zbog velikog električnog otpora, anoda titana mora se obložiti mješavinom metalnih oksida plemenitih metala kao što su iridij i rodenij. Sve to značajno poskupljuje uređaj, ali zato daje puno kvalitetniji hho plin i praktično nepoderivi generator.

Bez elektrolita nema struje

Elektrode smo upoznali, a sada nekoliko riječi o elektrolitu. Elektrolit je mješavina destilirane vode i katalizatora koji povećava električnu vodljivost vode. Veća koncentracija katalizatora znači jaču struju. Drugim riječima, gustoćom elektrolita možete regulirati struju u HHO generatoru.
Još uvijek ćete pronaći da se kao katalizator može koristiti soda bikarbona. To je točno, ali nije preporučljivo. Soda bikarbona je jestiva, ali prilikom elektrolize otpušta vrlo otrovne plinove. Osim toga, pomaže stvaranju taloga i bržem trošenju elektroda.

Uz elektrode od nehrđajućeg čelika (SS 316L) kao katalizator preporučuju se natrijeva lužina NaOH ili kalijeva lužina KOH u koncentracijama do najviše 30%. Ovo su vrlo agresivne kemikalije i potreban je poseban oprez prilikom rukovanja. Na sreću, elektrolit treba samo jedanput nasuti u spremnik. Kasnije dolijevate samo destiliranu vodu. Obje lužine su agresivne prema aluminijskim dijelovima motora i zato treba imati dobar sustav pročišćavanja HHO smjese kako ostaci lužine ne bi došli do motora.

Natrijeva i kalijeva lužina ne smiju se koristiti uz titan elektrode, jer vrlo brzo uništavaju sloj metalnih oksida. Uz ovakve elektrode kao katalizator koristi se natrijev sulfat Na₂SO₄. U prehrambenoj industriji poznat je po oznaci E 513, a služi kao regulator kiselosti, stabilizator boje i učvršćivač. Nije agresivan, ali se ne može koristiti uz inox elektrode, jer stvara veliku količinu taloga željeznog oksida koji može dovesti do pregrijavanja generatora i njegova uništenja.

Sve ostale kemikalije kao što su ocat, alkohol, razne kiseline i soli NE PREPORUČUJEM kao katalizatore, jer sudjeluju u kemijskim reakcijama i stvaraju neugodne popratne tvari i efekte.
Tekstovi preuzeti sa stranice http://www.mojautonavodu.com/hho_booster.html

Wireless

Antene za wireless ili bežičnu komunikaciju su jako važne, također i koaxialni kablovi.
Antene imamo usmjerenih i sa kružnim zračenjem. Ja koristim za pristupne točke slot antene koje rade na horizontalnoj polarizaciji i zrače 180 stupnjeva a za klijente usmjerene antene grid ili ručni rad biquad.